Rimsko Privatno Pravo: Textbook for Law Students, Exercises of Roman Law

Download Rimsko Privatno Pravo: Textbook for Law Students and more Exercises Roman Law in PDF only on Docsity!

Mirela Šarac/Zdravko Lučić

RIMSKO PRIVATNO PRAVO

Predgovor Premda na hrvatskom jeziku postoje veoma dobri udžbenici rimskog prava (autori: Eisner/Horvat; Horvat; Romac; Boras/Margetić), već duže vrijeme postoji potreba za knjigom kraćeg opsega, u kojoj bi za studente prava bile izložene osnovne institucije rimskog privatnog prava. Rimsko privatno pravo zajedno s grčkom filozofijom predstavlja najznačajniju kulturnu baštinu antike, a razdoblje stare rimske države jedno je od najvažnijih razdoblja za povijest države i prava. Knjiga je namijenjena studentima pravnog studija – početnicima, zbog čega je materija koja predstavlja uvod u suvremeno privatno pravo, prvenstveno materija stvarnog i obveznog prava, obimnije izložena. Knjiga je strukturirana tako da su klasično i Justinijanovo pravo u središtu pozornosti, a instituti preko kojih je rimsko pravo ostvarilo odlučujući utjecaj na europski pravni razvitak detaljnije su i opširnije obrađeni, od onih koji imaju pretežito povijesni značaj. Ipak, da bi studenti mogli shvatiti evoluciju i promjene osnovnih instituta privatnog prava, nužno je izložiti, barem u najkraćim crtama, pregled razvitka rimskog društva, države i prava. Nakon kratkog pregleda povijesti rimskoga prava, slijedi poglavlje o pravu osoba u kojem je izloženo statusno i obiteljsko pravo: materija o subjektima prava, pravnom položaju raznih kategorija stanovnika, braku i obitelji. Potom su naznačene osnove civilnog postupka, koji u rimskom pravu ima veliku ulogu jer je rimsko pravo u puno većoj mjeri bilo vezano za postupak od suvremenoga. Izlaganje je ograničeno na institute procesnog prava, čije je poznavanje nužno kako bi se mogle shvatiti posebnosti i razvitak instituta stvarnog i obveznog prava. Središnji dio knjige posvećen je materiji stvarnog i obveznog prava (općeg i posebnog dijela), a završni, materiji nasljednog prava. Na kraju knjige nalazi se stvarni registar koji bi studentima trebao olakšati korištenje udžbenikom. Zbog ograničenog opsega knjige upućuje se tek na najvažnija vrela i literaturu jer bi navođenje različitih mišljenja glede pojedinih problema, ilustriranje instituta tekstovima rimskih pravnika, kao i detaljnije obrazlaganje utjecaja rimskog prava na rješenja pozitivnog prava, znatno povećalo opseg knjige. Navedeni popis literature i vrela obuhvaća djela kojima bi se studenti mogli služiti pri izradi seminarskih i diplomskih radnji. Cilj je udžbenika na što jednostavniji i pristupačniji način omogućiti studentima da se na početku pravnog studija, kroz nastavu rimskog prava, upoznaju s osnovnim pravnim pojmovima i da steknu fond znanja koji će predstavljati uvod i temelj za izučavanje

SADRŽAJ

Predgovor Kratice Bibliografija (vrela, literatura, časopisi, pomoćna sredstva) Uvod § 1. Važnost rimskog prava za današnje pravo i razlozi njegova izučavanja § 2. Rimsko pravo: pojam i podjela § 3. Izvori za rimsku pravnu povijest PRVI DIO RAZVITAK RIMSKE PRAVNE POVIJESTI § 4. Uvod I. poglavlje – “Kraljevstvo” (754. p.n.e. – 509. p.n.e.) § 5. Osnutak Rima i najstariji organi vlasti § 6. Sastav pučanstva § 7. Reforma Servija Tulija § 8. Pravo razdoblja “kraljevstva” (staro ius civile )

1. Karakteristike starog civilnog prava
2. Zakonik XII ploča ( lex duodecim tabularum ) II. poglavlje – Republika (509. p.n.e. – 27. p.n.e.) § 9. Političke, gospodarske i društvene prilike § 10. Pravo razdoblja kasne Republike (opće karakteristike, ius honorarium , ius gentium , djelatnost pravnika) III. poglavlje – Principat (27. p.n.e. – 284. n.e.) § 11. Politički, gospodarski i društveni odnosi § 12. Pravo razdoblja Principata (klasično rimsko pravo)
3. Kodifikacija pretorskog prava
4. Senatus consulta
5. Constitutiones principum
6. Klasična jurisprudencija IV. poglavlje – Dominat (284. – 565.) § 13. Gospodarske, društvene i političke prilike

§ 14. Pravo razdoblja dominata (postklasično pravo)

1. Leges i ius
2. Zbornici prije Justinijana
3. Justinijanova kodifikacija ( Corpus iuris civilis ) V. poglavlje – Rimsko pravo nakon Justinijana § 15. Glosatori i postglosatori (komentatori) § 16. Recepcija rimskog prava DRUGI DIO PRAVO OSOBA ( IUS QUOD AD PERSONAS PERTINET ) I. poglavlje – Statusno pravo § 17. Pravna i djelatna sposobnost § 18. Fizičke osobe § 19. Stupnjevi pravne sposobnosti fizičke osobe (statusi)
4. Status libertatis
5. Status civitatis
6. Status familiae
7. Capitis deminutio § 20. Deliktna sposobnost § 21. Pravne osobe II. poglavlje – Obiteljsko pravo § 22. Pojam obiteljskog prava i evolucija rimske obitelji § 23. Srodstvo § 24. Patria potestas
8. Pojam očinske vlasti; patria potestas u osobnom i imovinskopravnom pogledu
9. Postanak očinske vlasti
10. Prestanak očinske vlasti § 25. Brak ( matrimonium , nuptiae )
11. Oblici sklapanja braka; učinci braka u osobnim i imovinskim odnosima
12. Prestanak braka
13. Zaruke ( sponsalia ); miraz ( dos ); darovanje prije braka ( donatio ante nuptias )

§ 41. Originarno stjecanje vlasništva

1. Okupacija ( occupatio )
2. Nalaz blaga ( thesaurus )
3. Priraštaj ( accessio )
4. Miješanje stvari ( commixtio , confusio )
5. Prerada stvari ( specificatio )
6. Stjecanje plodova
7. Dosjelost ( usucapio ) § 42. Derivativno stjecanje vlasništva: vlasništvo prednika, iustus titulus i modus adquirendi
8. Mancipatio
9. In iure cessio
10. Traditio IV. poglavlje – Zaštita prava vlasništva § 43. Vlasničke tužbe
11. Rei vindicatio
12. _Actio negatoria
13. Actio Publiciana_ V. poglavlje – Stvarna prava na tuđim stvarima ( iura in re aliena ) § 44. Služnosti ( servitutes )
14. Pojam služnosti
15. Opća obilježja služnosti
16. Vrste služnosti
17. Zemljišne služnosti ( servitutes praediorum )
18. Osobne služnosti ( servitutes personarum ) a) Ususfructus b) Usus c) Habitatio d) Operae servorum vel animalium
19. Prestanak služnosti § 45. Emfiteuza ( emphyteusis ) § 46. Superficies § 47. Založno pravo
20. Pojam, svrha i razvitak založnog prava

2. Fiducia
3. Pignus
4. Hypotheca a) Pojam i nastanak hipoteke b) Vrste hipoteke c) Kumulacija hipoteka
5. Postanak i prestanak založnog prava PETI DIO OBVEZNO PRAVO I. poglavlje – Opći elementi obveznog prava § 48. Pojam obveznog prava i obveznog odnosa § 49. Pravne činjenice § 50. Pojam i vrste pravnih poslova
6. Pojam pravnog posla ( negotium )
7. Vrste pravnih poslova § 51. Sadržaj pravnog posla
8. Bitni, naravni i slučajni sastojci pravnog posla
9. Uvjet ( condicio ) a) Pravi uvjeti b) Učinak pravnog posla pod pravim uvjetom c) Nepravi uvjeti
10. Rok ( dies )
11. Namet ( modus ) § 52. Karakteristike obvezne činidbe § 53. Očitovanje volje i tumačenje pravnih poslova § 54. Nesklad između volje i očitovanja
12. Svjestan nesklad između volje i očitovanja
13. Nesvjestan nesklad između volje i očitovanja § 55. Nevaljanost pravnih poslova § 56. Konvalidacija i konverzija § 57. Zastupanje u pravnim poslovima § 58. Naknada štete ( reparatio damni ; interesse )

§ 67. Verbalni kontrakti

1. Stipulatio § 68. Literalni kontrakti
2. Expensilatio ( nomen transscripticium )
3. Chirographa i syngraphae § 69. Realni kontrakti
4. Fiducia
5. Zajam ( mutuum )
6. Posudba ( commodatum )
7. Ostava ( depositum )
8. Ugovor o zalogu ( pignus , contractus pigneraticius ) § 70. Konsenzualni kontrakti
9. Kupoprodaja ( emptio venditio )
10. Najam ( locatio conductio ) a) Locatio conductio rei b) Locatio conductio operarum c) Locatio conductio operis
11. Ortaštvo ( societas )
12. Ugovor o nalogu ( mandatum ) § 71. Inominatni kontrakti § 72. Pakti ( pacta )
13. Pacta praetoria
14. Pacta legitima IV. poglavlje – Obveze iz kvazikontrakata ( obligationes quasi ex contractu ) § 73. Poslovodstvo bez naloga ( negotiorum gestio ) § 74. Stjecanje bez pravne osnove ( condictio sine causa ) § 75. Slučajna zajednica ( communio incidens ) § 76. Obveze iz tutorstva ( tutela ) § 77. Obveze iz legata per damnationem ( legatum per damnationem ) V. poglavlje – Obveze iz delikata i kvazidelikata § 78. Obveze iz delikta ( obligationes ex delicto )
15. Privatni delikti civilnog prava a) Furtum (krađa) b) Rapina (razbojstvo)

c) Damnum iniuria datum (protupravno oštećivanje) d) Iniuria (povreda)

2. Delikti honorarnog prava a) Dolus (prijevara) b) Metus (prinuda) c) Alienatio in fraudem creditorum (prikrata vjerovnika) § 79. Obveze iz kvazidelikata ( obligationes quasi ex delicto ) ŠESTI DIO NASLJEDNO PRAVO I. poglavlje – Opći elementi nasljednog prava § 80. Pojam i osnovni elementi nasljednog prava § 81. Stjecanje nasljedstva § 82. Posljedice stjecanja nasljedstva § 83. Pravna zaštita nasljednika II. poglavlje – Intestatno (zakonsko) nasljeđivanje § 84. Intestatno nasljeđivanje po civilnom pravu Zakonika XII ploča § 85. Intestatno nasljeđivanje po pretorskom pravu ( bonorum possessio intestati ) § 86. Carsko pravo § 87. Intestatno nasljeđivanje Justinijanovog prava III. poglavlje – Oporučno nasljeđivanje § 88. Pojam i oblici oporuke u starom civilnom pravu § 89. Oporučno nasljeđivanje po pretorskom pravu § 90. Oporuka u postklasičnom i Justinijanovom pravu § 91. Formalno i materijalno nužno nasljedno pravo § 92. Supstitucije IV. poglavlje – Zapisi (legati i fideikomisi) i darovanje za slučaj smrti § 93. Legati ( legatum ) § 94. Fideikomisi ( fideicommissum ) § 95. Darovanje za slučaj smrti ( donatio mortis causa )

Bibliografija (vrela, literatura, časopisi, pomoćna sredstva) Vrela Corpus iuris civilis , Editio stereotypa, Berlin: I. Institutiones , recognovit P. Krüger, Digesta , rec. Th. Mommsen, retractavit P. Krüger, 15. izd., 1928.; II. Codex Iustinianus , rec. et. retract. P. Krüger, 10. izd., 1929.; III. Novellae , rec. R. Schoell, opus absolvit G. Kroll, 5. izd., 1928. The Digest of Justinian , vol. I-IV, ed. Th. Mommsen – P. Krueger – A. Watson, University of Pennsylvania Press, Philadelphia, Pennsylvania, 1985. Gaj , Institucije , Beograd 1982, prijevod i predgovor O. Stanojević Gai Institutiones / Gaj: Institucije , Beograd 2009, prijevod i predgovor O. Stanojević Julije Paulo , Sentencije , Zagreb 1989., izd. Latina et Graeca, knj. XX, priredio i preveo A. Romac Justinijan , Institucije , Zagreb 1994., izd. Latina et Graeca, knj. XXVII, priredio i preveo A. Romac Lenel, O., Das Edictum perpetuum , ein Versuch zu seiner Wiederherstellung , Leipzig

Zakonik XII ploča ( Leges duodecim tabularum ) , Zagreb 1994., izd. Latina et Graeca, knj. XXXIII, preveo i priredio A. Romac Literatura Albanese, B. , Gli atti negoziali nel diritto privato romano , Palermo 1982. Apathy, P./Klingenberg, G./Stiegler, H. , Einführung in das römische Recht , Wien 1994. Arangio-Ruiz, V. , Istituzioni di diritto romano , Napoli 1986. Bonfante, P. , Istituzioni di diritto romano , Torino 1966. Boras, M./Margetić, L. , Rimsko pravo , Zagreb 1998. Burdese, A. , Manuale di diritto privato romano, Turin 1993. Bürge, A. , Römisches Privatrecht , Darmstadt 1999. Eisner, B./Horvat, M. , Rimsko pravo , Zagreb 1948. Gaudemet, J. , Le droit privé romain , Paris 1974. Guarino, A. , Diritto privato romano , Napoli 1986. Hausmaninger, H./Selb, W. , Römisches Privatrecht , Wien 1997. Horvat, M. , Rimsko pravo , Zagreb 2002.

Kaser, M. , Das römische Privatrecht , vol. I, München 1971.; vol. II, München 1975. Kaser, M. , Römisches Privatrecht , München 2003. Kaser, M./Hackl, K. , Das römische Zivilprozessrecht , München 1996. Levy, E. , West Roman Vulgar Law. The Law of Property , Philadelphia 1951. Levy, E. , Weströmisches Vulgarrecht. Das Obligationenrecht , Weimar 1956. Mayer-Maly, Th. , Römisches Recht , Wien/New York 1999. Pugliese, G. , Istituzioni di diritto romano , Turin 1994. Puhan, I. , Rimsko pravo , Beograd 1974. Romac, A. , Rimsko pravo , Zagreb 2002. Sanfilippo, C. , Istituzioni di diritto romano , Catania 1964. Schmidlin, B./Cannata, C. A. , Droit privé romain , I: Sources – Famille – Biens ; II: Obligations – Successions – Procédure , Lausanne 1984/91. Schulz, F. , Classical roman law , Oxford 1961. Stanojević, O. , Rimsko pravo , Beograd 1986. Stanojević, O. , Gaivs Noster. Pisac prvog udžbenika prava. Prilog istoriji rimske pravne nauke , Beograd 2010. Stojčević, D. , Rimsko privatno pravo , Beograd 1985. Stojčević, D. , Rimsko obligaciono pravo , Beograd 1960. Talamanca, M., Elementi di diritto privato romano , Milano 2001. Voci, P. , Istituzioni di diritto romano , Milano 1954. Volterra, E. , Istituzioni di diritto privato romano , Roma 1961. Zimmermann, R. , The Law of Obligations. Roman Foundations of the Civilian Tradition , Cape Town/Wetton/Johannesburg 1990. Časopisi Bulletino dell’ Istituto di diritto romano (skr. BIDR) Index. Quaderni camerti di studi romanistici ( International Survey of Roman Law ) (skr. Index) IURA. Rivista internazionale di diritto romano e antico (skr. Iura) Labeo. Rassegna di diritto romano (skr. Labeo) Revue historique de droit français et étranger (skr. RH ili RHD) Revue internationale des droits de l’antiquité (skr. RIDA) Studia et documenta historiae et iuris (skr. SD ili SDHI) Tijdschrift voor rechtsgeschiedenis – Revue d’histoire du droit (skr. TR)

UVOD

§ 1 - Važnost rimskog prava za današnje pravo i razlozi njegova izučavanja Svaka znanost počinje pitanjem zašto se izučava, čemu služi. Zašto danas izučavamo pravo jedne antičke robovlasničke države koja je prestala postojati prije više od 15 stoljeća? Premda je rimska država prestala postojati prije više od 1500 godina, na velikom broju pravnih fakulteta rimsko se pravo proučava kao poseban predmet, ili u okviru pravnopovijesnih predmeta, odnosno, kao uvod u europsko pravo ili pozitivno građansko pravo na fakultetima gdje ne postoji poseban kolegij rimskog prava. Rimsko je pravo bilo jedna od prvih znanosti koja je postala predmetom sveučilišnog studija, a njegova višestoljetna teorijska obrada od iznimne je važnosti za pravnu znanost uopće. 1 Razdoblje od sredine VIII. st. p.n.e. do sredine VI. st. n.e. obilježeno je usponom, procvatom i propašću Rima, najveće robovlasničke države u povijesti. Tijekom svoga tisućljetnog razvitka rimsko se pravo izgradilo od nacionalnog prava primitivnog poljodjelskog naroda do univerzalnoga prava koje je poznavao gotovo cijeli tadašnji svijet. U najstarijem razdoblju svoje povijesti rimsko se društvo nalazilo na prijelazu iz višeg stupnja barbarstva ka civilizaciji, državi koja je nastajala. Tijekom vremena, mala siromašna država, osnovana po predanju 754. god. p.n.e. na brežuljcima uz obalu donjeg Tibra, nizom uspješnih ratova, postala je početkom II. st.p.n.e. gospodar Apeninskog poluotoka. Nakon Punskih ratova (II. st.p.n.e.), koji predstavljaju jednu od prekretnica u rimskoj povijesti, Rimljani proširuju svoju vlast van granica Apeninskog poluotoka, osvajaju zapadno Sredozemlje, sjevernu Afriku i šire svoju vlast sve do granica Eufrata i Tigrisa. U Rim se sliva ogromno bogatstvo, razvijaju se robnonovčani odnosi, čije su žarište latifundije i gradovi. Koncentracijom zemljišnog posjeda malobrojni robovlasnici stvaraju latifundije, ogromna imanja na kojima se proizvode rentabilne kulture. Rimski ekonomisti preporučuju uzgoj onih kultura čiji se prinosi mogu povoljno unovčiti na tržištu. Tako se prešlo sa zatvorene naturalne proizvodnje, zasnovane na obrađivanju malog i srednjeg zemljišnog posjeda, na robnu proizvodnju za tržište. S tim u vezi počinje bujan procvat trgovine, bankarstva i svih oblika novčarskog poslovanja, kao i obrta. (^1) O važnosti izučavanja rimskog prava i utjecaju rimskog prava kao europskog fenomena na suvremene pravne sustave v. Koschaker, Europa und das römische Recht , München, 1947; Stein, P., I fondamenti del diritto europeo , Milano, 1987; Isti, Roman Law in European History , Cambridge, 1999; Margetić, L., Rimsko pravo kao europski fenomen i hrvatska pravna povijest , Rijeka, 1997.

1896., japanski iz 1898., švicarski iz 1907. godine. Rimsko je pravo jedan od bitnih čimbenika i hrvatske kulture, što se posebno osjeća u statutima srednjovjekovnih dalmatinskih komuna. Upravo zbog takvog značaja koje je imalo u povijesti prava, kao i zbog uloge koju ima u današnjem pravnom životu, rimsko pravo predstavlja povijesnu podlogu pravnih studija. Proučavanje rimskog prava ima i veliku didaktičnu vrijednost. Rimsko pravo ne sadrži apstraktna pravna pravila, nego se pravo stvara na konkretnim praktičnim slučajevima. Analizom rješenja rimskih pravnika moguće je pratiti postanak, razvitak i promjene pojedinih pravnih instituta, kao i okolnosti koje su izazvale njihovu promjenu, što mladim pravnicima pruža koristi slične onima koje prirodnim znanostima daje pravljenje pokusa ili rad u laboratoriju. Višestoljetni znanstveni rad na izučavanju rimskog prava, čemu su bili posvećeni najbolji pravnici mnogih naroda, rezultirao je izgradnjom pravnih pojmova, definicija i klasifikacija pravnih ustanova koje je prihvatila suvremena pravna znanost. Terminologija rimskog prava postala je međunarodnom znanstvenom terminologijom. Zbog toga je poznavanje rimskog prava nužno za razumijevanje današnjih građanskih zakonika, ali ono ne predstavlja samo uvod u suvremeno građansko pravo, nego ima značaj uvoda u pravnu znanost uopće.

§ 2 - Rimsko pravo: pojam i podjela Rimsko pravo ( ius Romanum , ius Romanorum ) je pravni sustav koji je primjenjivan u rimskoj državi od njezina osnutka (po legendi 754. ili 753. god. p.n.e.) do smrti cara Justinijana (565. god. n.e.). Premda je Zapadno rimsko carstvo propalo 476. god., povijest rimskog prava smatra se zaokruženom tek smrću cara Justinijana zbog iznimne važnosti koju ima kodifikacija donesena u vrijeme njegove vladavine. Rimljani su pravo nazivali ius. Kako su rimski pravnici bili prvenstveno praktičari, nisu bili skloni teorijskim i filozofskim uopćavanjima. Izbjegavali su definiranje pojmova i formuliranje općih načela. Zbog toga nisu ostavili ni definiciju prava. Za njih je riječ ius označavala pravo u objektivnom smislu , kao skup pravnih normi koje propisuju određeno ponašanje pojedinaca, ali i pravo u subjektivnom smislu , kao skup pravnih ovlasti koje pojedinci steknu na temelju objektivnih pravnih normi. Prvobitno je ta riječ označavala vjersku formulu koja obvezuje, ali već u vrijeme Zakonika XII ploča (V.st.p.n.e.) za religijska pravila koristi se riječ fas , dok je termin ius vezan isključivo za nereligijska, svjetovna pravila. Ugledni rimski pravnici ostavili su više izreka o pravu u kojima su izražene opće ideje o pravu, pravičnosti i pravnoj znanosti. Ulpijan: temeljna načela prava ( iuris praecepta ): “ honeste vivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere ” (pošteno živjeti, drugoga ne vrijeđati, svakome dati što mu pripada); Celzo: “ ius est ars boni et aequi ” (pravo je umjetnost dobroga i pravičnog) i sl. Te izreke sadrže filozofske konstatacije u kojima se ističe etički karakter prava. Podjela prava , koju su izvršili rimski pravnici, velikim je dijelom prihvaćena i u suvremenoj znanosti.

1. Ius civile , ius gentium , ius naturale Rimljani su imali dva pravna sustava: ius civile i ius gentium. Sustavom civilnog prava ( ius civile ) mogli su se koristiti samo rimski građani ( cives ), dok se drugi sustav ( ius gentium ) primjenjivao na sve narode koji su živjeli na teritoriju rimske države. To znači da su usporedo vrijedila oba načela primjene prava: personalno i teritorijalno. Pravila civilnog prava primjenjivana su ad personam , samo na Rimljane ( ius proprium civium romanorum, ius Quiritium ), dok je ius gentium primjenjivan ad territorium , na sve stanovnike rimske države. Oba pravna sustava sačinjavaju rimsko pravo jer im je rimska država davala sankciju i brinula se o njihovoj primjeni. Rimljani su se u svojim međusobnim odnosima mogli koristiti s oba pravna sustava, a ostali stanovnici (peregrini) samo s ius gentium. Ius civile je pravni sustav sastavljen od pravila koja su nastala u