





















































































Study with the several resources on Docsity
Earn points by helping other students or get them with a premium plan
Prepare for your exams
Study with the several resources on Docsity
Earn points to download
Earn points by helping other students or get them with a premium plan
Community
Ask the community for help and clear up your study doubts
Discover the best universities in your country according to Docsity users
Free resources
Download our free guides on studying techniques, anxiety management strategies, and thesis advice from Docsity tutors
Skripta za ispit, prepričana literatura za ispit po ispitnim pitanjima
Typology: Exams
1 / 93
This page cannot be seen from the preview
Don't miss anything!
1.Klasicni liberalizam ... 2.Elementi i razvoj marksizma 3.Socijalizam / konzervatizam - poredjenje 4.Politicka ideologija i ideje 5.Drzava u okviru liberalne ideologije i liberalne demokratije 6.Nova desnica(tacerizam,reganizam) 7.Anarhizam-razvoj 8.Libertanijanizam-funkcije 9.Liberalizam / socijalizam - poredjenje 10.Nacionalizam - varijante 11.Teorijska i prakticna primena ideologija 12.Fasizam-pojam 13.Treci put-pojam i uzroci
U predroku se sećam da je bilo još i:
ENDRU HEJVUD – POLITICKE IDEOLOGIJE
Poglavlje 1: Razumevanje ideologije
Za politiku se misli da je puko osvajanje vlasti uz pomoc ideologija koje sluze za propaganda. Osnovna gledista same ideje su:
Politicke ideje nisu samo pasivni oblici , one itekako uticu na na formiranje nacina zivota. Na ideje uticu drustvene I istorijske okolnosti. Politicka ideja I politicka praksa moraju biti povezane. Same ideje I ideologije uticu na nekoliko nacina na pol. zivot. Prvo, one utika na to da se tezi svetu onakvim kavim treba da bude I pruza novu perspektivu drustvu. Drugo, pol. ideje pomazu u oblikovanju prirode pol. sistema. Trece, pol. ideje su uvek povezane sa odredjenom drust. klasom. Sve ove karakteristike ideje se mogu ostvariti u drustvu na prirodan nacin, ali mogu biti nametnute kao izvor drust.kontrole.
Proucavati pol. ideologiju znaci baviti se analizom njne prirode, uloge I znacaja. Takodje, proucavanje ideologije znaci baviti se analizom sadrzaja pol. misli.
2.1 Shvatanja ideologije
Ne postoji jedna ustaljena definicija same ideologije Ona je svoje znacenje menjala u skladu sa istorijiskim desavanjima. Postoje glavne karakteristike kod svih definicija ideologije:
Rec ideologija skovao je Antoan Desti de Tresi, I imala je za cilj da otkrije poreklo same ideje tj. Tretiorao ju je kao nauka o ideji. Ova definicija ideologije nije imala toliki uticaj na dalji razvoj definicije ideologije.
bi trebalo da bude. Zato ideologije moraju da budu deskriptivne jer pruzaju pojedincu mapu kako funkcionise njihovo drustvo. Ideologija tako moze da bude I deskriptivna I da uredjuje te vrednosti koje sadrzi. Cesto dolazi do mesanja a I b tj jedno proistice iz drugog. Cesta posledica je da se nauka I idelogija stope. Zato ideolugiju treba tretirati kao paradigmu. O tome je govorio Tomas Kun, da ideologiju treba tretirati kao skup principa, ucenja, teorija koji pomaze da se strukuturira proces istrazivanja. Ideologija treba da govori o dubini problematike, dok nauka o cinjenicama.Drugu sintezu je pazljivo izucavao Selindzer kroz fundamentalni I operativni nivo ideologije. Na fundamentalnom nivou, ideologije, po tome sto se bave apstraktnim temama pa zato lice na pol. filozofiju. Na operativnom nivou, ideologije poprimaju oblik sirokih politickih pokreta koji se upustaju u borbu za vlast. Ideologije su uvek manje ili vise koherentne.Njena bezoblicnost potice od toga da ideologije nisu hermeticki zatvoreni sistemi misljenja,Oni su fluidni skupovi ideja koji se preklapaju (liberalni konverzativizam,socijalisticki feminizam).Ova nekoherentnost I neoblicnost moraju da imaju granicu.Ovim problemom bavio se Majkl Fridn.On smatra da svaka ideologija mora da ima tacan morfoloski I strukturalni raspored (kuca..).Iz ovog sledi daje ideologiju nemoguce sagledati objektivno.Pogledi na ideologiju:
a) Liberali – gledaju na ideologiju kao na sistem verovanja koji polaze pravo na monopol istine (pravo,fasizam)
b) Konzervativci – smatraju ideologiju manifestacijom oholosti racionalizma (socijalizam)
c) Socijalisti – skup ideja koje stvaraju laznu sliku realnosti
d) Fasisti – po njima je ona stura I previse se zasniva na razumu
e) Ekologisti – smatra da su ideologije sastavljene od svih konvencionalnih ucenja (liberalizam)
f) Religijski fundamentalist – religijski tekstovi su ideologije
Najpoznatiji nacin klasifikacije ideologija je na desnicu, levicu I I kasnije centar. Ovaj linearni nacin klasifikacije, pokazace se danas kao neefikasan. Desnica je shvacena kao reakcionarna/monarhisticka, a levica kao revolucionarna tendencija. Tu se nailazi na neefikasnost linearno/potkovicaste klasifikacije. I jedna I druga strana mogu biti revolucionarne I obrnuto, zavisi od trenutne situacije na pol. sceni. Takodje se ne moze odrediti samo jedna osobina na osnovu koje se vrsi podela. Pored ova dva sistema postoji spektar Hans Ajzenka koji izgleda kao tabela na kojoj se u zavisnosti od glavnih karakteristika ideologija, vrsi raspodela. U svemu ovome postoji I neutralni centar I tu spadaju feminizam I ekologisti.
Danas se gotovo smatra da je ovo vek bez ideologije tj za njen prestanak se uzima slom socijalizma. Ideologija kao da se odvojila od pol. sveta. Izazovi koji prete ideologiji su:
4.1 Promena svetskog poretka
Nakon hladnog rata, u kome je postojala jasna podela izmedju istoka I zapada, nakon 90tih je do smrti komunizma. Ovo je dovelo do stvaranja novih ideologija. Pojava nacionalizma, religijskog fundamentalizma je svakako uticalo na svetski poredak.
4.2 Postmoderno doba
Proces modernizacije ima drustvene, politicke I kulturne dimenzije. Drustveno , on je bio povezan sa pojavom sve vecom integracijom drustva preko trzista. Politicki, ukljucivala je zamenu monarhijskog apsolutizma sa ustavnom demokratijom. Kulturno, ona je poprimila oblik sirenja ideja prosvetiteljstva. Jezgro pol. ideologija bile su izraz suprotnih odgovora na process modernizacije. Postmoderno doba, izbacilo je nove ideoloske pokrete koji teze ka individualizmu (postliberalizam, postfeminizam).
4.3 Globalizacija
Kenici Ome kaze da je globalizacija svet bez granica tj. Gube se granice, cineci teritoriju manje vaznom. Globalizacija utice na pol. ideologije na razne nacine. Prvo, utice negativno na nacionalizam. Drugo, globalizacija nije neutralna ideologija. Trece, globalizacija proizvodi niz opozicionih snaga (religijski fundamentalizam)
Poglavlje 2 : Liberalizam
Termin liberal koristi se jos od 14.veka I tada se odnosio na slobodne ljude, nerobove. Termin liberalizam u pol. znacenju , pojavio se mnogo kasnije tek u 19.veku u Spaniji. Zasnovan je na idejama koje su se razvijale prethodnih nekoliko vekova. Liberali su doveli u pitanje apsolutnu moc monarhije. Umesto apsolutizma, branili su ustavnu , a kasnije I reprezativnu vlast. Kao vek libearlizma uzima se 19.vek. Sa sirenjem industralizacije u zapadnim zemljama , dolazi I do trijumfa liberalnih ideja. Polako je liberalizam nakon 2 sv.rata poceo da se siri I na istok, ali ne tako brzo kao na zapadu. Liberali su branili trzisni sitem, slobodu, suverenu vlast…Zapadni pol. sistem je polako prerastao u u liberalnu demokratiju. Neki pol. mislioci smatraju da izmedju kapitalizma I liberalizma postoji nuzna veza. Moderni liberali se zalazu da vlada void racuna o socijalnim sluzbama, zdravstvu, skolstvu. Tako su nastale dve tendencije u liberalizmu: klasicni liberalizam I moderni liberalizam.
Liberalizam je neodvojiv od zapadne civilizacije. U pocetku se zalagao za procvat coveka I idividualizam. Danas se prikazuje kao moralno neutralan tj. Tezi uspostavljanu uslova gde ljudi mogu da zive dobro I da sami definisu svoj zivot, ali on ne propisuje sta je dobro. Liberalizam nije samo ideologije vec je I meta – ideologija tj. Skup pravila kojima se stvaraju temelji drustva gde se moze postaviti stabilna pol. vlast. Liberalizam sadrzi nekoliko vrednosti kojima tezi :
2.1 Pojedinac
U modernom dobu, pojedinac se tumaci kao politicki pojam. Na ljude se pre gledalo kao na kolektiv, individual nije ni postojala. Sa slomom feudalne sigurnosti, pojavila se nova intelektualna klima. Tradicionalne religijske teorije postepeno su zamenjivane racionalnim I naucnim objasnjenjima, a na drustvo se sve vise gledalo sa stanovista individue. O tome govori Dzon Lok kroz svoja tri pojma sloboda, svojina I sloboda. Kant takodje govori o pojedincima koji su ciljevi za sebe. Ali i ovde postojie razlicita misljenja liberal. Jedni smatraju da je drustvo sastavljeno od pojedinaca od koji svako tezi da zadovolji svoje potrebe.
Milton I Dzon Lok. Sve ovo je izvrsilo podelu na javnu I privatnu sferu zivota. Tako je tolerancija garancije negativne slobode. Ono sto pokrece drustveni progress upravo su rasprave, polemike. Jos veca harmonija se dobija kroz drustvenu I individualnu razliku. Ipak lib.tolerancija ne pruza punu podrsku pluralizmu (npr. Da li treba stavljati zabranu rasistickom misljenju). Od 20.veka mnogi liberali su sa tolerancije presli na moralnu neutralnsot. Ona je izraz pomeranja od univerzalizma ka pluralizmu u okviru liberalizma. Dzon Grej smatra da pluralizam podrazumeva post – liberalnu poziciju u kojoj lib.vrednosti. institucije I rezimi ne uvazavaju monolpol legitimnosti.
Univerzalisticki liberalizam
Pluralisricki liberalizam
Univerzalni razum
Skepticizam
Traganje za istinom
Teznja ka poretku
Fundamentalne vrednosti
Vrednosni pluralizam
Liberalna tolerancija
Politika razlike
Ljudska prava
Kulturna prava
Liberalnodemokratska kultura
Multikulturalizam
Liberalni trijumfalizam
Mnozina pol. oblika
3.1 Liberalna drzava
Liberali ne veruju u potpunu slobodu pojedinca, jer ona moze dovesti do potpune neravnoteze. Uvek postoji mogucnost da jedna sloboda moze da ugrozi drugog. Tradicionalni liberali smatraju da zastitu od toga moze da pruzi samo suverena drzava. O tome su najvise pisali Dzon Lok I Tomas Hobs u svojim delima o drustenom ugovoru. Svi racionalni pojedinci treba da sklope ugovor, cime pojedinac zrtvuje deo svoje slobode radi potpune sigurnosti. Drustveni ugovor prvo sugerise da pol.autoritet se sprovodi odozdo tj. Drzava je tu za pojedinca. Kada se vlast ponovo pretvori u apsolutni despotizam, narod ima pravo da ga promeni. Drugo, teo.drustvenog ugovora prikazuje drzavu kao neutralnog vestaka u drustvu.
3.2 Ustavni sud
Liberali su uvereni da je neophodna vlast, ali I ona mora da bude ogranicena, zbog potencijalne tiranije. T o se desava zato sto zbog ljudske sebicne prirode I cesto se upotrebljava protiv drugih radi sebe (egoizam + moc = korupcija). Za ogranicavanje vlasti nephodan je ustav. Ustav je skup pravila kojima se raznim institucijama vlasti dodeljuje duznost, moc I funkcija. On konstituise pravila koa vladaju samom vlascu. Prvo, moc vlasti moze biti ogranicena spoljasnjim\zakonskim ovlascenjima (pisani ustav). Drugo, moze biti ogranicena uvodjenjem unutrasnjih ogranicenja (podela vlasti\Monteskje).
3.3 Demokratija
Demokratija tokom 20.veka dobija formu liberalne demokratije. To je hibrid pol.sistema gde lib.deo veruje u ogranicenu vlast, demo.deo u narodnu vladavinu. Liberalna demokratija ima 3 glavna obelezija:
Glavna briga liberala je ta sto demokratija moze da postane neprijatelj pojedinca. Ovo proistice iz cinjenice da narod nije jedinstven entitet, vec je zbir pojedinaca suprotnih teznji. Demokratsko resenje mogucih konflikata sastoji se u primeni principa vecine. Najranije libe.opravdavanje demokratije bilo je zasnovano na ideji da gradjani moraju da imaju sredstva kojim ce se zastiti od zloupotrebe vlasti. To se npr. omogucava tako sto vlada ako oporezuje gradjane, onda ti isti gradjani imaju pravo da se zastite od moguce zloupotrebe vlasti. Teoreticari utilitarizma Dzeremi Bentam I Dzejms Mil, pojam demokratije kao oblik zastite pojedinca razvili su u slucaj opsteg prava glasa. Tako kroz opste pravo glasa moguce je promovisati srecu svakog pojedinca. Utilitarizam je filozofija morala koja oznacava svako dobro koje pruza zadovoljstvo, asvako lose koje pruza bol. Mnogo raikalnije shvatanje demokratije vezano je za vrline politicke participacije. Ovo se povezuje sa idejama Zan Zaka Rusoa I Mila. Mil se zalaze da drustvo treba aktivno da ucestvuje u pol.zivotu jer tako se intelektualno uzdize. Sa participacije, u 20.veku srediste lib.demo. zauzima konsenzus. Primarni pol.akteri postaju organizovane grupe, a ne pojedinci. Rober Dal I Carls Lindblom nazvali su savremene demokratske sisteme poliarhijom, sto znaci da vladaju mnogi.
Klasicni liberalizam je najstariji oblik liberalizma. Pocinje da se razvija u vreme prelaska sa feudalizma na kapitalizma, ali svoj vrhunac dozivljava za vreme industralizacije u 19.veku. Kolevka kl.lib. bila je Velika Britanija. Glavne karakterisitike kl.lib. su:Prihvataju egoisticki individualizam;Veruju u negativnu slobodu (pojedinac je Slobodan ako nije ogranicen pravilia);Po Tomasu Pejnu drzava ima ulogu da obezbedi egzistenciju;Imaju pozitivno glediste o gradjanskom drustvu.Postoji nekoliko teorija kl.lib., a to su : teorija prirodnog prava, utulitarizam, ekonomski liberalizam, socijalni darvinizam I neoliberalizam
4.1 Teorija prirodnog prava
Predstavnici ove teorije su Dzon Lok I Tomas Dzeferson. Polazi se od definicije prava, da je svako ovlascen da deluje ili da bude tertian na odredjen nacin. Takva ovlascenja mogu da budu zakonska ili moralna. Za Loka I Dzefersona , prava su prirodna po tome sto su ljudskim bicima dodeljena od strane prirode. Danas je uobicajno da se prirodna prava nazivaju ljudska prava. Ona sup o Dzefersonu neotudjuva. Po Loku , postoje tri vrste prava : zivot, sloboda I svojina. A po Dzefersonu zivot, sloboda I teznja za srecom. Iz ovog su se izrodila dva teoreticara drustvenog ugovora. Hobs I Lok su verovali da se vlast zasniva na drustvenom ugovoru. Lok je protiv oneogranicene vlasti, jer je potrebno sacuvati tri vrste prava. Dk Hobs izrazava potrebu za poretkom, pre nego za slobodom. Dzeferson kaze da je najbolja vlast koja najmanje vlada.
4.2.Utilitarizam
Predstavnici su Dzeremi Bentam I Dzejms Mil. Bentam je ideju prava smatrao besmislenim, a prirodna prava jos besmislenijim. Umesto njih je predlagao ideju, kao vodilju svakog pojedinca do njegove srece. Ideje utilitarizma sui male znacajan uticaj na liberalizam. Pre svega , on je moralna filozofija koja objasnjava kako I zasto se pojedinac tako ponasa. Oni smatraju da svaki pojedinac mora da shvati svoj cilj I da ga sam odredi.
4.3Ekonomski liberalizam
5.1 Individualnost
Ideje Dzona Stjuarta Mila opisuju se kao srce liberalizma, jer je postavio most izmedju klasicnog I modernog liberalizma. Mil je gledao na slobodu kao odsustvo ogranicenja u delovanju pojedinca. Takva sloboda daje pojedincu da preuzmekontrolu nad svojim zivotom. Verovao je u individualnost I jedinstvenost svakog coveka. Mil se nije slagao sa idejama utilitarizma. Po Milu, postoje visa I niza zadovoljstva. Ova zadovoljstva se zasnivaju na razvoju intelektualnih mogucnosti pojedinca. Nije bio zainteresovan za prostu potragu za zadovoljstvima, vec za licni samorazvitak.
5.2 Pozitivna sloboda
Do najjasnijeg raskida sa ranim liberalizmom doslo je krajem 19.veka u radovima filozofa Grina. Grin je verovao da je teznja za profitom, koju ju je branio kl.lib. proizvela nove oblike siromastva. Sledeci Mila, Grin je odbacio misljenje das u ljudi egoisticni. Pojedinci po Grinu, jedni prema drugima gaje simpatije I nemaju samo prema sebi odgovornosti nego I prema drustvu. Takvo shvatanje je zasigurano proisteklo iz socijalististickih ideja. Zato se Grinove ideje oznacavaju kao socijalisticki liberalizam. Grin je takodje doveo u pitanje I kl.lib.pogled na slobodu kao negativnu. Potpuno otklanjanje kontrole drustva bi dovelo do preteranog profita pojedinaca. Zato eko.sloboda moze voditi eksploataciji. Radnici su nekad prinudjeni da private zaposlenje. Umesto negativne slobode, Grin uvodi ideju pozitivne slobode. Svako razvija svoje talente I vestina, a potpuno kapitalizticko drustvo ne daje jednake prilike svima. Negativna sloboda ne bi bila moguca da se odrzi. Da bi se svima pruzila prilika potrebno je to postici uz pomoc kolektivne akcije tj.drzava treba da preuzme na sebe da bude odgovorna za svoje gradjane.
5.3 Socijalliberalizam
Ako je za 19.vek tipicna minimalna drzava, za 20.vek je to drzava blagostanja. U okviru liberalizma , za socijalnu zastitu se zalazu moderni liberali. Zalazu se se za jednakost prilika. Gradjani sicu brojna prava za socijalnu zastitu ili drustvena prava. Moderni liberalizam je premostio razliku izmedju socijalizma I liberalizma. Ovo preklapanje izazvalo je stvaranje socijademokratskog liberalizma, ciji je tvorac Dzon Rols. Rols je razvio odbranu preraspodele I socijalne zastite. Takodje je predlagao princip razlike, po kome bi postojala drus. I eko. razlika, ali bi najmanje koristi od nje imali imucni.
5.4 Ekonomsko upravljanje
Usled velike krize 30-ih godina, izazvane krahom Vol strita 1929. god. Bio je visok nivo nezaposlenosti, nakon II sv. Rata gotovo sve zapadne zelje u pokušaju da spreče povratak predratnih nivoa nezaposlenosti usvojile su politike ekonomske intervencije, uglavnom inspirisane Kejnzom.Kejnz je dokazivao da je nivo ekonomske aktivnosti pa i zaposlenosti odredjen ukupnom količinom potražnje u ekonomiji. Smatrao je da vlade utičući na nivo ukupne potražnje mogu upravljati svojim ekonomijama. Nezaposlenost može biti rešena stvaranjem budžetskog deficita. Nije bio protivnik kapitalizma samo je dokazivao da neograničeno privatno preduzetništvo ne može da funkcioniše u okviru složenih industrijskih društava.
Klasicni liberalizam
Moderni liberalizam
Ekonomski lib.
Socijalni liberalizam
Egoisticki individualizam
Razvojni individualizam
Negativna sloboda
Pozitivna sloboda
Minimalna drzava
Zastitinicka sloboda
Ekonomija slobodnog trzista
Ekonomija kojom se upravlja
Pravda zasnovana na pravima
Pravda kao pravicnost
Individualna odgovornost
Drustvena odgovornost
Tokom 19.veka libearlizmom, dominirao je model predstavnicke vlasti sa slobodnim trzistem. Kao suparnik liberalizmu bio je socijalizam koji je doziveo krah 1989. Frensis Fukujama govori o tom iscezavanju velikog broja ideologija I univerzalizaciji liberalizma kao konacne forme ljudske vlasti. Naravno da I danas ova ideologija nailazi na krize I nove suparnike. Pre svega tu su komunitaristi kao glavni teoreticarski protivnici.Oni kritikuju preteran individualizam u lib. Takodje I feministkinje napadaju lib. One su razvile sopstvenu verziju politike razlicitosti. .Napadaju liberalizam kako on ne uspeva da prepozna znacaj rodnih razlika. Liberalizam ulazi I u sukob sa multikulturalizmom. Multikulturalizam je u deskriptivnom smislu termin koji oznacava kulturnu razlicitost dve ili vise grupa, au normativnom smislu oznacava prihvatanje lokalne razlike. Spor multikulturalizma I liberalizma je u tome sto je multikulturalizam okrenut ka grupi koja ima kolektivni identite I cije vrednosti moraju da budu prihvacene. Danas mozda najzastupljeniji spor je izmedju liberalizma I politickog islama.Ricard Rorti misli da sve ideologije ce postati samo skup ideje I nalazice se u recniku. A Dzon Grej pak misli da je naslednik liberalizma pluralizam.
Poglavlje 3: Konzervativizam
Na pocetku 19.veka koristio se da opise specificnu pol. poziciju ili ideologiju. U SAD podrazumeva pesimisiticko glediste o javnim poslovima. Do 20.veka koristio se kao suprotno misljenje revolucionarnom duhu. Nastao je kao reakcija na nagle promene koje su se desavale u drustvu. Jedan od predstavnika je svakako Edmund Berk. Branio je tradicionalni poredak I istoriju. Ali ne moze se tacno odrediti teznja konzervativizma jer varira sa periodom “menja da bi se sacuvalo”. Takodje je konz. Imao drugaciju putanju razvitka na svakom kontinentu (reganizam, tacerizam, nova desnica). U 19. veku bio je tesno povezan sa autortarnom obranom monarhije I aristokratije. U 20.veku doslo je do podeljenosti izmedju paternalisticke podrske drzavnoj intervenciji I libertarijanske privrzenosti slobodnom trzistu.
Cesti problem kod konz. jeste taj sto su cesto oformljene ideje protiv cega se bore nego ono sta favorizuju. Cesto vole da opisu svoje stavove kao “zdrav razum” nasuprot ideologijama. Hju Sesil je opisao konz.kao “prirodnu dispoziciju ljudskog duha”. Ali glavna karakteristika koja je stalno prisutna u konz.je opiranje bilo kakvoj nagloj promeni. Najznacajnija verovanja su :
Drustvo je po prirodi hijerarhijsko, zato se drustvena jednakost odbacuje kao nepozeljna I svojina I I polozaj su nejednako rasporedjeni. Slazu se sa liberalima das u neki ljudi rodjeni sa talentima I vestinama.Ali po liberalima ovo verovanje vodi ka meritokratiji, dok konz.veruju da je nejednakost ukorenjena. Mora biti uvek vodja I sledbenika. Ova vrsta autoriteta se razvija potpuno prirodno,ali I neophodna. Naravno aitoritet treba biti ogranicena ali ne vestackim ugovorom, vec prirodnim odgovornostima. 2.5 Svojina Liberali veruju da je svojina izvor zasluge, a konz. svojinu gledaju kao izvor sigurnosti. Stednja I opreznost u upravljanju novca je vrlina sama po sebi. Dublji razlog zasto konz. podrzavaju vlasnistvo nad svojinom je taj stto se svojina moze posmatrati kao prosirenje licnosti pojedinca. Svaka svojina, po trad.konz., vuce obavezu.
Liberalna ekonomija je jednaka sa tradicionalnom konzervativnom drustvenom filozofijom koja svoja ucenja zasniva na autoritete I duznosti. Najvise se pojavljivao u Velikoj Britaniji I SAD. Slobodno trziste je efikasno I pravicno a Berker je verovao da je ono I prirodno I nuzno. Prirodno je po tome sto je izraz zelje za bogatstvom. Libertarijanski konzervativci nisu potpuno liberali. Veruju u ekonomski individualizam ali ne da se on siri na druge aspekte drustvenog zivota. Da bi se sve to obezbedilo neophodna je jaka drzava. Trziste je tu da kontrolise drustvenu akte.
Pragmatski konzervativizam
Libertarijanski konzervativizam
Pragmatican
Ideoloski
Tradicionalizam
Radikalizam
Drustvena duznost
Egoizam
Organsko drustvo
Atomisticki individualizam
Hijerarhija
Meritokratija
Paternalizam
Samopomoc
Moralna odgovornost
Ekonomska prava
Prirodan poredak
Trzisni poredak
Ekonomija srednjeg puta laissez – faire ekonomija
Nova desnica sadrzi ideje kao sto su veliki porezi, veca cenzura, protiv su imigracije….Ona spaja dve suprotne ideologije: klasicna liberalna ekonomija (neoliberalizam) I tradicionalni konzervativizam (neokonzervativizam). Ovo spaja liberalnu ekonomiju sa drzavnim autoritarizmom. Javlja se tokom 70tih kao proizvod raznih dogadjaja (nezaposlenost, infalacija, stagfalacija). Najvise im je smetala kejnzijanska ekonomija koja, da bi ocuvala eko. stabilnost, izazivala drustvene krize.
Minimalna drzava
Jaka drzava
Internacionalizam
Uskogrudi nacionalizam
Proglobalizacija
Antiglobalizacija
Najvece dostignuce konzervativizma jeste pobeda nad socijalizmom. Svakako 20.vek su obelezile politike Ronalda Regana I Margaret Tacer. Ali 21.vek je svakako povratak konzervati obelezio dolazak Busa na vlast 2001.god. Tesko se danas odrzava konzervativizam zbog sve vece globalizacije…
Poglavlje 5: Nacionalizam
1.Poreklo I razvoj
Rec nacija znaci biti rodjen. U obliku natio odnosi se na grupu ljudi povezanim rodjenjem I tek 18 v dobija politicko znacenje. Ideja nacionalizma rodjena je u Francuskoj revoluciji. Rodjen je iz ideje Zan Zak Rusoa. Nacionalizam je stoga bio revolucionarno demokratsko verovanje I izraz ideje gradjanstva. Nacionalno jedinstvo je izgradjeno jos tokom italijanskog nemackog ujedinjenja. Nacionalizam je sirio ideje nacionalnog jedinstva I ustavne vlasti. Ubrzo nacionalizam je postao narodna politika. Nacionalizam je tezio da sve mocniju radnicku klasu spoji u naciju. Okretao se velicanju uspomena I istorije odredjenog naroda. Svaka nacija je sopsvene kvalitete smatrala jedinstvenim ili nadmocnim u odnosu na druge nacije. Krajem prvog svetskog rata je znacio kraj izgradnje nacije u Evropi. ( Vudru Vilson, nacionalno samoopredeljenje). Tokom 20 og veka nacionalizam koji je rodjen u Evropi prosirio se I na Aziju I na Afriku ( hladni rat, kolonizacija). Nacionalizam se pojavio u obliku antikolonijalizma kao izraz borbe protiv zapadnih sila. Nacionalizam I danas postoji ( rat u Jugoslaviji). U Kini, Vijetnamu i delovima Afrike, nacionalizam se spojio sa marksizmom, a „nacionalno oslobadjanje“ se smatralo ne samo političkim ciljem, već delom društvene revolucije. Na drugim mestima, nacionalizam sveta u razvoju je antizapadni, nacionalizam koji odbacuje kako liberelno – demokratska, tako i revolucionarno – socijalistička shvatanja
nacionalnosti. Najvažnije sredstvo za izražavanje takvih ideja su religijska verovanja, a posebno islam.
2. Za ljubav zemlje – centralne teme
Tretirajuci nacionalizam kao ideologiju nailazimo na tri problema. Prvi je da se klasifikuje kao politicka doktrina, drugo ponekad se prikazuje kao psiholoski fenomen I trece ima shizofreni politicki karakter. Najvaznije teme nacionalizma su:
2.1 Nacija
Osnovno verovanje nacionalizma je da je nacijia glavni princip politicke organizacije. U osnovnom znacenju nacija je kulturni entitet. Skupina ljudi koji je zajednicki povezan kulturom, vrednostima, jezikom… Kao najjasniji symbol nacionalnosti cesto se uzima symbol jezik. Drugi vazan symbol je religija a treci je rasno jedinstvo. Nacije obicno dele zajednicku istoriju I tradiciju.Nacija se konacno moze definosati samo subjektivno, a ne spoljasnjim faktorima. Nacija je u ovom slucaju psiho – politicki entitet. Nacija je na kraju mesavina subjektivnih I objektivnih faktora.
Liberali – isticu samoopredeljenje koje zavisi od sub. I ob. Faktora
Konzervativci – nacija je organski entitet
Socijalisti nacija je tu maska za drzavne nepravde
Anarhisti – nacija je ukaljana svojom povezanoscu sa drzavom, Nacija je mit
Fasisti – nacija definisana preko rase
Fundamentalisti – nacija je religijski entitet
2.2 Organska nacija
Nacija je uredjena organski.Covecanstvo je prirodno izdeljeno na skup nacija od kojih svaka ima zaseban identitet. Nacionalna zajednica je posebna vrsta zajednice. Nacija je samo imaginarna zajednica tj.skup drustvenih zajednica. Kao društveni i politički princip, zajednica ukazuje na društvenu grupu koja poseduje snažan kolektivni identitet, zasnovan na sponama drugarstva, lojalnosti i dužnosti. Nemački sociolog, Ferdinard Tenis , pravio je razliku izmedju zajednice , koja je bila tipična za tradicionalna društva, a karakterisale su je prirodna naklonost i uzajamno poštovanje, i društva , gde su odnosi labaviji, uglavnom veštački, a tipični su za urbana i industrijalizovana područja. Po nacionalizmu, naciju zasigurno čine odnosi tipa zajednice. Erik Hobsbaum bio je kritičar nacionalizma, i isticao je do koje mere su nacije zasnovane na izmišljenim tradicijama. Marksisti su nacionalizam posmatrali kao izum pomoću kojeg se vladajuća klasa obezbedjuje da nacionalna lojalnost nadjača klasnu solidarnost.
2.3 Samoopredeljenje
Zacetnik modernog nacionalizma je Zan Zak Ruso. Narodni suverenitet je izrazen kroz ideju opste volje (kolektivni interes drustva). Bitna stavka nacionalizma jeste postizanje politicke nezavisnosti kroz princip samoopredeljenja. To se vrsi na dva nacina.Prvi nacin je ujedinjenje, a drugi stvaranje nacije – drzave (nezavisnost). Za nacionaliste, nacija – drzava je najvisi oblik politicke organizacije koja ima narodnu samoupravu. Ali nije uvek nacionalizam za naciju – drzavu zbog separitizma (npr velski problem).
2.4 Politika identiteta
jasno su oblikovane u Rusoovoj odbrani narodnog suvereniteta, izraženog naročito u pojmu „ opšte volje “. S napredovanjem 19. veka, težnja ka narodnoj samoupravi sve se više stapala sa liberalnim principima. Liberelizam je bio utemeljen na odbrani individualne slobode koja se tradicionalno izražavala jezikom prava. Nacionalisti su verovali da su nacije suvereni entiteti koji imaju pravo na slobodu, a takodje i da poseduju prava od kojih je najvažnije pravo na samoopredeljenje. „Četrnaest tačaka“ Vudroa Vilsona , predložene kao osnova za rekonstrukciju Evrope posle Pr U suštini, liberalizam ide dalje od nacije, ka idejama kosmopolitizma i internacionalizma. Kosmopolitizam doslovno znači verovanje u cosmopolis ili „svetsku državu“. On podržava brisanje nacionalnih identiteta i uspostavlja zajedničke političke lojalnosti koje ujedinjuju sva ljudska bića.vog svetskog rata, takodje su bile zasnovane na principima liberelnog nacionalizma.
Liberalni nacionalizam
Ekspanzionisticki nacionalizam
Nacionalno samoopredeljenje
Nacionalni sovinizam
Inkluzivan
Ekskluzivan
Voluntaristicki
Organski
Progresivan
Reakcionaran
Racionalan
Emocionalan
Ljudska prava
Nacionalni interes
Jednake nacije
Hijerarhija nacija
Konstitucionalizam
Autoritatizam
Etnicki/kulturni pluralizam
Etnicka/kulturna cistota
Kosmopolitizam
Imperijalizam
Kolektivna bezbednost
Politika moci
Nadnacionalizam
Medjunarodna anarhija
3.2 Konzervativni nacionalizam
Početkom 19. veka, konzervativci su smatrali da je nacionalizam radikalna i opasna snaga, pretnja poretku i političkoj stabilnosti. U modernom periodu, nacionalizam je postao segment uverenja većine konzervativaca. Konzervativni nacionalizam pre teži da se razvije u
etabliranim nacijama – državama, nego u onima koje su u procesu izgradnje nacije. Konzervativci su više za nacionalizam koji obećava društvenu koheziju i javni poredak, otelovljene u osećaju nacionalnog patriotizma. Za konzervativce, društvo je organsko: oni veruju da nacije nastaju prirodno, iz želje ljudskih bića da žive sa drugima koji imaju iste poglede i navike kao što su njihovi. Glavni cilj konzervativnog nacionalizma je održanje nacionalnog jedinstva, negovanjem patriotske lojalnosti i „ponosa na sopstvenu zemlju“, naročito u odnosu na ideju klase solidarnosti koju propovedaju socijalisti. Konzervativci nacionalizam često vide kao protivotrov društvenoj revoluciji, po tome što on radničku klasu inkorportira u naciju. Konzervativni karakter nacionalizma odražava se pozivanjem na tradiciju i istoriju, on je u suštini nostalgičan. Konzervativni nacionalizam je naročito izražen kada postoji osećaj ugroženosti nacionalnog identiteta ili opasnost od njegovog gubitka. Konzervativna rezervisanost prema imigraciji potiče iz verovanja da multikulturalizam vodi u nestabilnost i sukob. Mada konzervativni političari i partije izvlače značajnu političku korist iz svog pozivanja na nacionalizam, protivnici ponekad ističu da su njihove ideje zasnovane na pogrešnim pretpostavkama:
Obeležje liberalnog internacionalizma nije toliko želja da se istisne nacija kao politička formacija, koliko zahtev da se nacija prilagodi višoj moralnosti, koja se ogleda u učenju o